Ovih dana u svijetu, pa i kod nas, puno se govori i piše o prijetećem sporazumu ACTA pa neću trošiti vrijeme uvodno objašnjavajući što je to. Također je puno toga rečeno o tome koje opasnosti po ljudska prava i ljudskost uopće nosi prihvaćanje i potpisivanje ACTA, u raznim domenama od potencijalne cenzure Interneta preko zadiranja u privatnost do uskraćivanja prava na liječenje bolesnima. Ovdje se želim osvrnuti na samo jedan segment koji pokriva ACTA, iako je to kamen temeljac na kojem počiva racionalizacija potrebe postojanja tog sporazuma – zaštita intelektualnih prava autora djela. I još ću se ograničiti na autore pisanih djela. Namjera mi je pokazati kako je argument o štićenju intelektualnih prava sirotih autora na staklenim nogama, i da stvarnim autorima djela može biti puno bolje bez ACTA. I bez još koječega s tim u vezi.

Osnovna teza je da ACTA i slične inicijative ne štite prava stvarnih autora, kreatora sadržaja, već vlasnika licence a to je izdavač. Nekad je izdavač bio nužan posrednik između autora i konzumenta djela. Današnje tehnologije omogućuju puno izravniju vezu, bez posrednika. U poslovnom svijetu to se zove skraćivanje lanca nabave. Tradicionalni izdavači danas su situaciji u kojoj su bili dinosauri prije 65 milijuna godina – eko-sustav se mijenja i sve je manje hrane za održavanje tako velikih organizama. Stoga ova priča o borbi protiv piratstva više liči na pokušaj izumirućih da još neko vrijeme osiguraju svoje preživljavanje u svijetu koji im postaje neprijateljski. Kao i svaka ugrožena vrsta oni postaju agresivni i spremni na nasilno otimanje resursa čije pomanjkanje počinju osjećati. I kao uvijek do sada, oni koji ne uče od povijesti osuđeni su ponavljati ju. A ponavljanje povijesti znači izumiranje vrsta koje se nisu uspjele prilagoditi izmijenjenom okolišu. Suština evolucije nije ‘preživljavanje najjačih’ već ‘preživljavanje najprilagođenijih’.

James Altucher, investitor, bloger i autor, napisao je nedavno članak ‘Why Every Entrepreneur Should Self-Publish a Book’. U tom tekstu James je opisao iskustva s objavljivanjem svojih osam knjiga. Pet od njih objavio je putem ‘tradicionalnih’ izdavača: Wiley, Penguin i Harper-Collins. Zadnje tri publicirao je samostalno, u vlastitoj nakladi. Razloge za napuštanje klasičnog izdavačkog modela, kao i način na koji samostalno objavljuje knjige, opisuje u tom članku. Sažeto – tradicionalni izdavački dinosauri pružaju nekvalitetnu uslugu, uskraćuju autoru sudjelovanje u oblikovanju izdanja i uzimaju sebi nezasluženo veliki dio prihoda knjige. S druge strane pojavljuju se novi modeli izdavaštva prilagođeni izmijenjenom eko-sustavu. Uz već poznate on-line knjižare, Amazon, Barnes&Noble, BoL i brojne druge, pojavljuju se i specifične usluge namijenjene ‘samoizdat’ autorima. Osim izdavanja knjige u digitalnom obliku, i papirne knjige se mogu izdavati na inovativne načine. Tako, na primjer, u Createspace možete objaviti samostalno knjigu koja će biti tiskana tek po narudžbi kupca, primjerak po primjerak – nema tiskanja za skladište, nema neprodanih primjeraka. Nakon publiciranja knjige pomoću Createspace-a Jamesu Altucheru kao autoru ostaje 70% prihoda knjige, za razliku od 30% koliko je dobivao od izdavača-dinosaura. Bila ACTA ili NE bila ACTA.

Sve veći broj autora stavlja svoja autorska djela na slobodno raspolaganje čitateljstvu i javnosti. Jedan od vodećih uzora u tome je Cory Doctorow, englesko-kanadski pisac, bloger i aktivist za slobodu razmjene informacija. Sve knjige Cory Doctorowa (dvocifrena brojka) objavljene su pod licencom Creative Commons koja izričito dopušta kopiranje, dijeljenje i preradu sadržaja u nekomercijalne svrhe uz obavezu navođenja izvora. Sam Docorow, u preambuli knjige, potiče čitatelje da knjigu šalju dalje e-mailom, dijele putem Interneta i distribuiraju na sve druge prikladne načine, sve dok za to ne uzimaju novac. A opet, svaku od njegovih knjiga možete kupiti u knjižarama, off- i on-line, u tiskanom obliku. Cory Doctorow će vam potvrditi da sasvim pristojno zarađuje od tih knjiga, iako se dijele uokolo besplatno. Jer slobodno dijeljenje njegovih knjiga omogućuje mu da stekne širi krug čitatelja, od kojih će mnogi kupiti i tiskano izdanje, jer ju žele staviti na policu. Ili pokloniti dragoj osobi – svakako nećete dragoj osobi kao poklon za rođendan dati papirić s napisanim linkom s kojega može ‘skinuti’ knjigu. Bila ACTA ili NE bila ACTA.

Neki izdavači, posebno u domeni stručne literature kao što je naš InTech iz Rijeke, sve izdate knjige stavljaju na raspolaganje za besplatno preuzimanje sa Interneta. Autori nemaju ništa protiv toga jer tako imaju priliku da njihove stručne radove pročita puno veći broj ljudi, što im i jest primarni cilj. U izdanju InTech-a uskoro će izaći još jedna knjiga, u kojoj sam i ja napisao jedno poglavlje. Mene ne zanima prihod od te knjige već kapitaliziram na tome što će čitatelji prepoznati znanje i iskustvo uključeno u pisanje tog teksta i eventualno me prepoznati kao stručnjaka i potencijalnog suradnika. Ta knjiga je moj marketing, i u tom smislu meni je u interesu da knjiga bude ‘downloadana’ i dijeljena u što više kopija. Međutim, ako netko želi imati tiskanu knjigu jer ju, eto, baš voli držati u ruci i staviti na policu – može naručiti, i za to će platiti njenu cijenu tiska, uveza i dostave. Bila ACTA ili NE bila ACTA.

Ima i drugih poslovnih modela u izdavaštvu kao što su RealtimeNEXUS ili BookBoon koji također nude besplatne knjige u digitalnom formatu. Bila ACTA ili NE bila ACTA.

Eko-sustav izdavaštva se promijenio i s tom činjenicom se svi izdavači, vlasnici licenci, moraju suočiti. ACTA ih neće spasiti čak ni kad bi potpisale sve države na svijetu, što se neće dogoditi. Djelovanjem ACTA jedino se agonija izumirućih može produljiti na neko vrijeme, agonija koju će trpjeti čitava civilizacija. Krajnji rezultat će biti isti – oni će se prilagoditi ili izumrijeti. Ključna stvar u tome je da se izdavači moraju odreći licenci na djelo jer na to niti nemaju pravo. Izdavaštvo treba transformirati u tehnički servis koji je na usluzi autorima radi lakšeg publiciranja i organizacije prodaje djela, kao što su to Createspace, Amazon i slični. Viralnost Interneta osigurava funkciju marketinga bolje nego ikoji tradicionalni izdavač. A licenca i autorsko pravo na djelo treba ostati u isključivom vlasništvu autora i autor će imati veći prihod nego do sada, bez obzira koliko se njegovo djelo besplatno razmjenjivalo po Internetu. Naravno, izdavači će ostati bez velikog dijela prihoda, no njega ionako ne zaslužuju jer ne pružaju kvalitetnu uslugu za novac koji uzimaju. Kao što se vidi iz navedenih primjera autorima je to prilično jasno i sve više ih samostalno objavljuje djela u digitalnom obliku besplatno, ili po takvoj cijeni da se konzumentu niti ne isplati tražiti ‘piratsku’ verziju. Bila ACTA ili NE bila ACTA.

A onima koji su tako siromašni da si ne mogu priuštiti knjigu za petnaest kuna iliti tri dolara, pa … njima treba omogućiti da ju dobiju besplatno. Toliko smo im bar dužni mi koji imamo. Od toga će biti više koristi nego štete.

Uglavnom – bila ACTA ili NE bila ACTA – dinosaur izdavači će izumrijeti i knjiga će doći u javnu domenu. ACTA može samo doprinijeti da to izumiranje bude dulje i bolnije. Problem je u tome što će boli od ACTA-e trpjeti cijelo čovječanstvo a ne samo oni koji izumiru. I zato – NE ACTA! Nemojmo uključiti aparate za prisilno održavanje života izdavaštva na umoru. Neka izumru brzo i bez muka i budu zamijenjeni manjim, učinkovitijim i novom okolišu bolje prilagođenim bićima.