U pradavna vremena, što u cyber-svijetu znači prije kojih dvadesetak godina, začela se ideja za zasnivanje jedne ovakve biblioteke. Bilo je to ono junačko razdoblje neposredno nakon što sam odlučio počiniti heretično djelo i svojevoljno napustiti mirnu luku znanstveno-akademske zajednice te zaploviti vodama nemirnog poduzetničkog mora. Taj heretični čin nije prošao nezapaženo i poslužio je tadašnjem ministru znanosti, u jednom razgovoru na televiziji, kao primjer posljedica lošeg stanja u znanosti i visokom školstvu. Iako ne treba zanemariti utjecaj lošeg stanja znanosti i visokog školstva na moju odluku o prelasku u realni sektor, valja iskreno priznati da je ipak veći udio u tome imala, iako tada još prilično maglovita, vizija o primjeni znanstvene sustavnosti u poslovanju. Cilj, ako i ne prometejski, ipak dovoljno uzvišen da me opsjeda tijekom dugog niza godina nemirnog života u pokušaju zbližavanja dviju galaksija: znanstvene sustavnosti i poduzetničke strasti.

S jedne strane su bili znanost i školstvo kojima sam pokušavao protumačiti da poduzetnike promatraju kao partnere a ne kao bankomate iz kojih treba izvući što više sredstava za svoje projekte, imali oni ili ne imali veze s interesima poduzetnika. Sudjelovao sam u radu brojnih udruga, radnih skupina, povjerenstava, skupova. Neke sam pomogao osnovati i organizirati. Odnos prema meni kao predstavniku iz realnog sektora bio je skoro uvijek jednak: „Aha, vi ste iz privatnog sektora? Nemojte se vi petljati u znanost, nije to vaš domet. Mi to znamo bolje. Vi nama samo donirajte sredstva a mi ćemo vašu tvrtku reklamirati na našim materijalima. Pa valjda imate novaca? Kakva ste vi to privatna firma ako nemate novaca?“ Primjedba kako je marketinška agencija puno povoljnija i uspješnija u reklamiranju od znanstvene organizacije dobila bi odmah naljepnicu: hereza!

Znanstvenici i stručnjaci proizvode velike količine tekstova u kojima opisuju svoja istraživanja i njihove rezultate. Ti su tekstovi namijenjeni drugim znanstvenicima i stručnjacima kako bi ovi mogli pratiti struku i sudjelovati u daljnjem istraživanju i razvoju. Struktura, jezik, rječnik i forma tih djela prilagođena je toj svrsi. To je dobro jer omogućuje lakšu razmjenu informacija i napredak znanosti. Problem nastaje kad je potrebno te informacije prenijeti onoj drugoj strani koja nije znanstveno-stručna, a mogla bi imati koristi od tih znanja.

Na toj drugoj strani se našla rastuća populacija poduzetnika i menadžera koji pokušavaju pronaći put do uspjeha kroz bespuća tranzicijskog gospodarstva mlade države. Svaki od njih uvjeren da upravo on zna onaj najbolji put. Pokušavao sam poduzetništvu tumačiti kako na tom putu postoje prepreke u koje će neminovno udariti glavom. Kako to mogu izbjeći jer su mnogi prije njih tu već udarili, iz toga nešto naučili, i o tom iskustvu ostavili brojne zapise. Kako je čitanje knjiga i učenje nešto što treba raditi u svakom poduzeću. Radio sam u nekoliko privatnih poduzeća, osnovao vlastito i surađivao s daleko većim brojem drugih poduzeća. Susreo sam i upoznao brojne poduzetnike i menadžere. Mogu reći da je u razgovoru s većinom njih najheretičnije moje pitanje bilo ono koje je započinjalo s „Jeste li možda čitali… ?“ U boljim slučajevima reakcija bi bila neki općeniti izgovor i promjena teme a kod onih notornih često bi se dobio odgovor u stilu „Prijatelju, nisam ti ja išao u biznis da bih čitao knjige, to je za vas koji niste igrači.“ (Ova rečenica je namjerno lišena svih stilskih, kulturoloških i regionalnih obilježja, radi političke korektnosti.) Iako vam je ova rečenica vjerojatno izazivala sarkastični osmjeh na licu, u njoj se krije jedna velika istina. Poduzetnik se ne bavi znanošću – njegova je uloga da pronađe i slijedi poslovnu ideju, te stvori preduvjete za njeno ostvarivanje. Stoga kad poduzetnik uzme stručnu knjigu u ruke on ne razumije jezik kojim je ona napisana. Tako informacija, ma koliko možda njemu mogla biti korisna, jednostavno do njega ne dolazi.

Kad su u pitanju tehničke znanosti poduzetnik bi to rješavao zapošljavanjem određenog broj stručnjaka koji razumiju jezik struke i mogu prenijeti znanja iz knjiga u operativu poduzeća. Problem se ipak uporno držao onog dijela znanja i vještina koje mora usvojiti sam poduzetnik, direktor, menadžer, voditelj poduzeća ili poslovne cjeline. Tu je bilo potrebno uvjeriti te ljude u potrebu učenja i stjecanja znanja, istraživanja iskustava i pronalaženja najbolje prakse. Velike i brze promjene u poslovnom svijetu mlade države u tranziciji uvjerile su većinu poslovnih ljudi kako je taj vrli novi svijet toliko drugačiji od bilo čega što je ikada igdje postojalo da se na njega ne može primijeniti ništa od postojećih znanja i vještina. Oh, koliko je to velika zabluda bila! I koliko je vremena i truda uzalud potrošeno na ponovno otkrivanje kotača, vatre i tople vode!

Slijedile su godine igranja ping-ponga u kojem je loptica bila moja glava a reketi zidovi na koje sam nalijetao na jednoj ili drugoj strani, što je sudbina svih heretika. Čudna je to stvar ali, protivno svemu što nas uči suvremena medicina, što više udaraš glavom u zidove u njoj postaje sve bistrije. S vremenom sam počeo razaznavati specifični uzorak koji se najzad uklopio u šablonu ‘Poučka patke’. Poučak patke glasi: ako nešto izgleda kao patka, glasa se kao patka, hoda kao patka, pliva kao patka i leti kao patka, onda je to najvjerojatnije patka.

Primjena poučka patke na moj slučaj dovela je do ovakvog zaključka: ako me i znanstvenici, poduzetnici i strukovnjaci vide kao heretika, ako moje pisanje i pričanje svima izgleda heretično, onda sam ja najvjerojatnije heretik. I tako sam odlučio prigrliti ovaj naslov i nositi ga s ponosom jer je zaslužen mukotrpno kroz godine trpljenja blijedih pogleda i jetkih komentara, najblaže opisano. Kako sam već u to vrijeme svoje heretično djelovanje najvećim dijelom provodio kroz elektroničke umrežene medije, poznate i kao cyber-svijet, sasvim prirodno se uz naslov heretika prislonio prefiks cyber da bi obilježio jednog od prvih primjeraka nove vrste heretika – Cyberheretika.

Kronike Cyberheretika zamišljene su kao skup napisa o raznim temama koji mogu biti korisni za primjenu znanstvenih i stručnih metoda, rezultata i iskustava u poslovnom okruženju. Tekstovi Kronika Cyberheretika nisu strukturirani prema pravilima pisanja znanstvenih i stručnih tekstova i knjiga, stoga će u znanstvenim i obrazovnim krugovima biti gledani kao heretični. (Uvijek mi je smetalo što svaka stručna knjiga obavezno ima trećinu sadržaja posvećenu povijesti i sistematizaciji područja. Iako je to korisno kad čitate svoju prvu knjigu iz tog područja, kod desete knjige će vam i povijesti i sistematizacije biti preko glave.) Tekstovi Kronika Cyberheretika nisu niti sveobuhvatni niti pogodni kao udžbenik u svom području. U Kronikama Cyberheretika se nastoji stvari objasniti upotrebom jednostavnog jezika i stila, sa što manje složenih stručnih izraza. Cilj je omogućiti čitatelju da tekst razumije iako nije prije čitanja ove knjige pročitao još pet drugih kako bi stekao potrebno predznanje. To pojednostavnjivanje je razlog što će od strane strukovnjaka specijalista ovi tekstovi biti također proglašeni herezom.

Tekstovi iz Kronika Cyberheretika namijenjeni su ljudima u realnom sektoru, poduzetnicima, menadžerima, voditeljima, stručnjacima – koji su u prilici iz njih izvući izravnu korist na razne načine. Nadam se da će im pomoći u boljem razumijevanju poslovnog okruženja u kojem žive i rade, kao i sila koje djeluju na njihovo poslovanje. Otkrivanju izazova s kojima će se susresti na putu do ostvarenja svojih vizija. Upoznavanju s metodama i tehnikama kojima mogu olakšati rad sebi i drugima. Za razliku od brojnih knjiga koje možete naći na tržištu, ovdje se ne nude čudotvorni sustavi koji od bilo koga mogu načiniti novog Forda, Gatesa, Bransona, Jobsa ili Buffeta.

Ovu biblioteku bi trebalo promatrati kao kutiju s alatom u kojoj će se naći raznih alata za razne potrebe. Slobodno vam je prebirati i odabrati ono što mislite da vam može poslužiti da riješite neki problem koji vas baš sad muči. Ne znači da svatko može jednako vješto rukovati alatom koji mu je u ruci. Ponekad je potrebno uložiti napor da se savlada upotreba alata. Nekad je za to potrebno pronaći učitelja da nas pouči upotrebi alata. A nekad je najbolje angažirati stručnjaka da riješi problem.

Pretpostavka je, ipak, da će vas ovi tekstovi potaknuti na razmišljanje o tome kako se znanja i iskustva sakupljena od mnogih ljudi u prošlosti mogu korisno upotrijebiti za lakše ostvarenje bolje budućnosti, i usaditi vam želju da to naučite.

Nadasve heretična pretpostavka, priznajem.